Kao i uvek na "Najlon pijaci" u Novom Sadu možete naći sve što vam treba i sve što vam ne treba... Na pijaci se mogu i sresti zanimljivi ljudi različitih generacija…
Tu se mogu čuti mnoge zanimljive priče i iskustva, neke od najzanimljivijih se prepričavaju kao vicevi... Pa i mi da ispričamo dve priče, koje su sada vicevi, a za koje kažu da su se odigrale ovde u Novom Sadu... Da li je to tačno ili ne, ne znamo, ali u u Novom Sadu su bar ispričane... Pročitajte ih...
Priča se da je jedna žena prodavala gljive na pijaci i pri rome je vikala:
"Otrovne gljive, otrovne gljiveee..."
Priđe jedan gospodin i šapne joj:
"Nemojte tako da vičete ko će to da vam kupi...?"
"A, kupuju kume, kupujuu... Za taštu, snaju, za muža…"
I za ovu drugu priču se kaže da se odigrala na novosadskom najlonu...
Prodavac prodaje donji veš... Tezgi prilazi zgodna plavuša i pita prodavca:
„Koliko koštaju ova suknjica i ove gaćice?“
„500 dinara suknjica a gaćice 200.“
„Da li može jedan popust?“
„Moze! – kaže prodavac, 100 dinara gaćice, a 600 dinara suknjica.“
„Zašto mi gospodine, dižete suknjicu a spuštate gaćice?“
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Нема коментара:
Постави коментар